From notes@igc.org Tue Sep 24 00:41:46 1996
Received: from igc7.igc.org (192.82.108.35) by MediaFilter.org
 with SMTP (Apple Internet Mail Server 1.0); Tue, 24 Sep 1996 00:41:47 -0500
Received: from cdp.igc.apc.org (cdp.igc.apc.org [192.82.108.1]) by igc7.igc.org (8.7.6/8.7.3) id TAA29513; Mon, 23 Sep 1996 19:06:53 -0700 (PDT)
Date: 23 Sep 1996 18:18:37
Reply-To: Conference "zamir.chat" 
From: almirja@cotton.vislab.olemiss.edu
Subject: Re: http://mediafilter.org/SJ/Pages/A few Q's on life in the new Bosnia
To: Recipients of zamir-chat-l 
Message-ID: <1368609041-336172@mediafilter.org>
In-Reply-To: <1380609225-1592487@mediafilter.org>
X-Gateway: conf2mail@igc.apc.org
Errors-To: owner-zamir-chat-l@igc.apc.org
Precedence: bulk
Lines: 25

A few days ago I received a message which provides a fine example of a high

class guy from Sarajevo.



The whole message that he mailed to me follows:



Date: Fri, 20 Sep 1996 16:37:54 -0700

From: sead sehovic 

To: almirja@cotton.vislab.olemiss.edu

Subject: sarajlija



Jebem ti majku cetnicku,droljo vlaska




From notes@igc.org Tue Sep 24 00:42:12 1996
Received: from igc7.igc.org (192.82.108.35) by MediaFilter.org
 with SMTP (Apple Internet Mail Server 1.0); Tue, 24 Sep 1996 00:42:13 -0500
Received: from cdp.igc.apc.org (cdp.igc.apc.org [192.82.108.1]) by igc7.igc.org (8.7.6/8.7.3) id VAA14297; Mon, 23 Sep 1996 21:04:44 -0700 (PDT)
Date: 23 Sep 1996 20:34:48
Reply-To: Conference "zamir.chat" 
From: PeaceNet Balkans Desk 
Subject: Re: From a traveler to Bosnia
To: Recipients of zamir-chat-l 
Message-ID: <199609240303.UAA20022@igc3.igc.apc.org>
In-Reply-To: <199609161807.LAA04838@igc3.igc.apc.org>
X-Gateway: conf2mail@igc.apc.org
Errors-To: owner-zamir-chat-l@igc.apc.org
Precedence: bulk
Lines: 127

[This ia a translation of the article previously posted in 
English]

| Orig. Date sent: 3 Sep 1996
| Orig. Subject:   Doug's Family Report #4
| Author: Doug Hostetter 
[ Moji zahavalnost prijatelu koji je pomogao sa prevodom. - ed]

Draga familijo i prijatelji,

ovo je samo kratka poruka od mene da znate da sam se sretno
vratio u SAD nakon dvije i po sedmice boravka u Bosni. Bio sam
tamo sa velikom grupom od 22 ljudi izmedju 16 i 77 godina. Bilo
je nas 18 Amerikanaca i 4 Bosanca koji studiraju  u SAD i koji su
pomagali kod prevodjenja.

Bilo nas je iz svih krajeva SAD, od Kalifornije do Vermonta i od
Tenesija do  Oregona, kao i nekoliko ljudi iz Kanzasa i Misurija,
tek toliko da odrzzimo  ravnotezzu. Bilo je ratnih veterana iz
Drugog svjetskog rata i iz Vjetnama,  kao i zakletih mirovnih
aktivista. Bilo nas je krissccana, muslimana, jevreja, a osjeccao
se i jak uticaj menonita i kvekera. Svi smo nastojali da saznamo 
ssto visse o bosanskoj tragediji i da, svako na svoj nachin,
pomognemo  ozdravljenju Bosne i uspostavljanju povjerenja i
saradnje.

Nass cilj je bio da provedemo jednu treccinu vremena
prouchavajucci sile  mrzznje i nepovjerenja koje su razorile
bivssu Jugoslaviju. Planirali smo da  drugu treccinu vremena
iskoristimo da korisno upotrebimo i iskazzemo nassa  znanja
doktora, muzichara, psihologa, uchitelja, biznismena i fizichikih 

radnika, a ostatak vremana je bio planiran za drusstvene i
kulturne svrhe. 

Possto je 22 ljudi bilo prevelika grupa za zajednichko putovanje,
podijelili  smo se u dvije grupe, od kojih je jedna otissla u
Bihacc na sjeverozapadu  Bosne, a druga grupa se uputila u glavni
grad Sarajevo. Svi smo bili  smjessteni kod bosanskih familija,
uglavnom kod familija chija djeca studiraju u SAD zahvaljujucci
FOR-ovom projektu za bosanske studente.

Obje grupe su dobro primljene i svi smo osjeccali da ccemo
nauchiti puno toga  za kratko vrijeme. Svako je na svoj nachin
pokussavao da uchini nessto za ovu  unisstenu zajednicu i njezine
ljude. Neki od nas su pomagali na konkretan  nachin, radecci u
bolnicama, sskolama i univerzitetima i pomazzucci u 
rehabilitacionim centrima za ratne veterane i zzene koje pate od
posljedica  ratnih razaranja. Ostali su pomagali na manje
kontkretan nachin slussajucci  priche prezzivjelih o njihovim
nestalim roditeljima, djeci, supruzznicima, kao i o njihovim
unisstenim domovima i gradovima.

Neki od nas su imali uzvissenu privilegiju da roditeljima
studenata koji  stanuju u nassim domovima u SAD pokazzu slike i
prichaju priche o njihovoj  djeci koju nisu vidjeli chetiri
godine. Suze zahvalnosti za sigurnost i  obrazovanje koje ova
djeca imaju u SAD mijessale su se sa suzama tuge ssto  njihova
djeca nisu sa njima u Bosni.

Ima puno toga da se pricha... Ja sam bio u grupi koja je putovala
u Sarajevo i joss pet-ssest gradova u oba dijela Bosne -
Federaciji BiH i RS. U skoro  svakom gradu dochekali su me
roditelji nassih studenata, osim u "srpskom"  dijelu BiH. Istina,
mi imamo dosta studenata i iz tog dijela zemlje, ali su  njihove
familije protjerane iz tamossnjih gradova jer su to bile
muslimanske  ili etnichki mjessovite familije u dijelu Bosne koje
je postao "etnichki  chist" od skoro sviju osim srpskih
pravoslavaca.

Nassi studenti iz tih gradova su zamolili da napravim fotografije
gradova u  kojima je njima i njihovim roditeljima zabranjen
povratak. Fotografisao sam  takodje i ostatke kucca nekih nassih
studenata. Te kucce su srpski pravoslavni okupatori zapalili tako
da se njihovi vlasnici nemaju gdje vratiti. Kako je to mogucce da
ja, kao Amerikanac, mogu biti dobrodossao u restorane i  hotele u
gradovima u kojima nikad prije nisam bio, a studenti iz nasseg 
programa, chije familije su generacijama zzivjele ovdje, ne mogu
nikad visse  da se vrate?

Fotografisao sam i prazne gradske trgove na kojima su se prije
rata nalazile  krasne dzzamije iz 16. i 17 vijeka. Srussili su ih
srpski pravoslavni  okupatori da bi unisstili sve tragove o
zzivotu muslimana u ovim starim  gradovima. Ponekad sam se
osjeccao kao da stojim na ulazu u pakao.

Bilo je i znakova nade. Bosanski doktori izvjesstavaju o velikom
broju  poslijeratnih beba u svim gradovima Bosne. U Sarajevu i
drugim unisstenim  bosanskim gradovima obnova je u punom jeku.
Izbjeglice koje su pobjegle od  granatiranja i etnichkog
chissccenja sada se vraccaju iz Evrope, Azije i SAD. Vraccaju se
familije i prijatelji koji su bili razdvojeni u toku rata i
ponovo otkrivaju da mogu zzivjeti zajedno.

Bio sam iznenadjen razlikama na koje sam naissao na dvjema
stranama Bosne.  Mnogi ljudi koje sam sreo u dijelu Bosne koji
pripada Bosanskoj Federaciji  prosudjuju o njihovim susjedima
individualno, na osnovu onoga kako su se  ponassali u ratu. Bosna
je vrlo mala drzzava i malo je tajni izmedju susjeda. Takodje sam
bio iznenadjen saznanjima kako je onaj dio bosne koji se naziva 
Republika Srpska ostvario etnichku chistoccu na tom prostoru. Oni
su ubili ili protjerali muslimane, katolike, cigane i jevreje sa
tih teritorija da bi  ostvarili etnichki chistu pravoslavnu
naciju. 

Unisstili su vjerske objekte,  sskole, biblioteke i druge
kulturne simbole naroda koje su protjerali. Uspostavili su
efikasnu i dobro naoruzzanu policiju da bi bili sigurni da se 
nesrpsko stanovnisstvo ovih gradova nikad necce vratiti.
Izgradili su i jake  vladine "informativne sluzzbe" i ljudima
koji zzive u tim krajevima  ogranichili pristup bilo kakvim
informacijama izvana. Ali, chini mi se, da je  zid koji su
podigli da se izoluju od drugih postao zatvor za ove uplassene i 
izolovane ljude.

Ovo vecc postaje predugachko da bi bilo interesantno za mnoge od
vas. Ja sam  kod kucce, siguran i zahvalan ssto mogu gledati moju
djecu kako rastu u  etnichki izmjessanoj zajednici koja
ukljuchuje bozziju djecu svih rasa i  religija.

Vass
Doug Hostetter 
vodja FOR Work Camp in Bosnia, 27.06.-16.07. 1996.

p.s. - Treba da znate da sve koji se je kazao o Srbima na gornje
pismo mozze ponoviti se od Hrvatovi u mostarskom kraju BiHa i
verovatno takodje na hrvatska Krajina.